Svaka dlaka na našem tijelu ima svoju žlijezdu lojnicu koja izlučuje loj, odnosno sebum koji čini zaštitni sloj od utjecaja vlage, topline, gubitka tekućine, ometa razmnožavanje bakterija te daje gipkost našoj koži. Na našem tijelu, žlijezde lojnice se nalaze samo tamo gdje su kosa i dlake  te to područje nazivamo seboroično područje.

Na našem vlasištu se nalaze folikule u kojima je smješten korijen kose i to nazivamo živim dijelom vlasi, dok je vanjski dio vlasi mrtvi dio. Pored svake te folikule je smještena žlijezda lojnica koja luči loj ili sebum. Ispod te folikule se nalaze male krvne žilice, kapilare koje dovode hranu i kisik do korijena kroz papilu.

Ono što je bitno ovdje napomenuti je da postoji redovni stanovnik naše kože i vlasišta, a to je gljivica malassezia. Ona se hrani lipidima i šećerima iz sebuma koji čini zaštitni sloj kože i vlasišta. U nekim normalnim uvjetima, na našoj koži se nalazi 40% gljivice te ona nije štetna, već je korisna jer čini prirodni dio zaštite vlasišta. Problem nastaje kada se poveća količina te gljivice te ona postaje jedan od glavnih uzročnika problema sa vlasištem.

Neka od područja gdje su žlijezde lojnice najbrojnije su: vlasište, obrve, koža lica, središnji dio prsa, leđa, koža oko pupka, prepone te područje anusa.

Ovaj oblik dermatitisa javlja se u oko 2-5% stanovništva, te se većinom javlja kod djece do treće godine starosti i kod odraslih osoba u dobi između 30 do 60 godina.

Glavni i točan uzrok seboreje još uvijek nije poznat, no pretpostavlja se da na njen razvoj utječe genetsko nasljeđe ili hormoni.